Kad se budem,
Bože, k Tebi penjao
nova pjesma Klape Sveti Juraj HRM
Uoči obilježavanja obljetnice stradavanja Vukovara i Škabrnje Klapa Sveti Juraj HRM objavljuje novu pjesmu Kad se budem, Bože, k Tebi penjao. Ova pjesma je puno više od samog glazbenog djela – ona je hommage hrabrosti i vjeri o. Dominika Barača OP, čija je tragedija oslikana kroz tekst, glazbu i spot.
Pjesma Kad se budem, Bože, k Tebi
penjao prikazuju posljednje dane o. Dominika Barača, dominikanca,
filozofa, teologa i humanista koji je nakon Drugog
svjetskog rata zatočen i pogubljen 17. studenog 1945. godine zbog svoje
vjere i moralne dosljednosti. Pjesma ne
samo da čuva uspomenu na o. Barača, već povezuje i žrtve iz različitih vremena,
stvarajući most između prošlosti i sadašnjosti. Ona povezuje dvije velike
povijesne tragedije Hrvatskoga naroda – 1945. i 1991. godinu, što joj daje
snažnu simboliku, a sama melodija, s klapom i modernim glazbenim elementima,
doprinosi toj dimenziji.
o. Dominik
Barač
Dominik Barač, rođen 1912. u Slanome, bio je
istovremeno i vrhunski intelektualac, poliglot i jednostavan dominikanski
redovnik koji je vjerno slijedio Kristov nauk i ustrajno želio narodu unositi
Njegovo svjetlo i nadu. U svojoj je doktorskoj disertaciji o socijalnoj
filozofiji boljševizma jasno predvidio kataklizmu koju će svijetu i ljudima donijeti
tada nadolazeći komunizam i boljševičke zablude. Iz tog su ga razloga
partizani, pod lažnom optužbom, 1944. uhitili, a 1945. prijeki ga je vojni sud
osudio na smrt. Utamničen najprije u Dubrovniku, a zatim u Trogiru, strpljivo
je i nepokolebljivo čekao izvršenje presude, potajno se dopisujući sa subratom
i drugim svećenicima osuđenim na dugogodišnju robiju.
Saznavši 16. studenoga 1945. da će u zoru
sljedećega dana biti strijeljan, poslao je posljednju poruku sa zamolbom da mu,
kada se bude spuštao skalinama kraj njihove tamnice, subrat odriješi grijehe.
Na stratištu je bio miran i dostojanstven, zadnjim dahom izgovarajući Kristove
riječi oprosta, a po njegovu se tijelu rasula krunica koju su mu krvnici
bjesomučno strgnuli s pojasa. Njegovoj je utamničenoj subraći milosrdni čuvar
za uspomenu donio dvanaest zrna koja je kriomice uspio spasiti. Osamdeset
godina kasnije zablude su boljševizma davno razrušene, a Baračevi ustrajni
pozivi na služenje istini i pravdi odjekuju jednako snažno kao i kad ih je u svom
mladenačkom zanosu zapisivao. Stoga Dominik Barač nije bio samo simbol žrtve
komunizma, već je i simbol vjere i nade koja je ostala čista i postojana unatoč
svim nedaćama.
Tvoja Ljubav mene nosi kao oblake,
kud god
idem predajem se samo Srcu Tvom.
Daj da
uvijek vjerno slijedim Tvoje korake
kad me
zovu tuđe zemlje ili rodni dom.
Dok u
meni ljuljaju se grane maslina
i dok
ptice svojom pjesmom njišu valove,
znam u
Tvojoj ruci da je moja sudbina
i da
čuješ moje duše žarke molitve.
Kad se
budem, Bože, k Tebi penjao
taj
zadnji puta, po skalinama,
moje
grijehe tada Ti odriješi sve,
i
oprosti mojim sucima.
Gospodnji
je Duh na meni, Ti me pomaza!
Moje
riječi ruše kule tuđih zabluda.
Nema
straha ni od smrti ni od poraza
onaj
tko je odan vjeri svoga naroda.
Kad se
budem, Bože, k Tebi penjao
taj
zadnji puta, po skalinama,
moje
grijehe tada Ti odriješi sve,
i
oprosti mojim sucima.
Kad se
budem, Bože, k Tebi penjao
taj
zadnji puta, po skalinama,
moje
suze neka zemlju ne taknu,
nek' se
prospe moja krunica.
Neka
moja snaga budu Pravda, Istina,
neka
uvijek Tebe slavim svojim mislima!
Daj da
budem baklja gdje je tama ledena,
daj da
nosim svjetlo Nade drugim ljudima!
Glazba: Slavko Nedić
Tekst: Iva Čuvalo
Aranžman i orkestracija: Mario
Božić

Ovo treba poslati na "Doru", a ne Mama ŠČ.
OdgovoriIzbrišiSlažem se.
OdgovoriIzbrišiGlazbu je skladao moj brat pa sam zato stavio na blog baš na 17. studenoga.