Pjesma ocu Dominiku Baraču

Kad se budem, Bože, k Tebi penjao 

nova pjesma Klape Sveti Juraj HRM 

Uoči obilježavanja obljetnice stradavanja Vukovara i Škabrnje Klapa Sveti Juraj HRM objavljuje novu pjesmu Kad se budem, Bože, k Tebi penjao. Ova pjesma je puno više od samog  glazbenog djela – ona je hommage hrabrosti i vjeri o. Dominika Barača OP, čija je tragedija oslikana kroz tekst, glazbu i spot.

Pjesma Kad se budem, Bože, k Tebi penjao prikazuju posljednje dane o. Dominika Barača, dominikanca, filozofa, teologa i humanista koji je nakon Drugog svjetskog rata zatočen i pogubljen 17. studenog 1945. godine zbog svoje vjere i moralne dosljednosti.  Pjesma ne samo da čuva uspomenu na o. Barača, već povezuje i žrtve iz različitih vremena, stvarajući most između prošlosti i sadašnjosti. Ona povezuje dvije velike povijesne tragedije Hrvatskoga naroda – 1945. i 1991. godinu, što joj daje snažnu simboliku, a sama melodija, s klapom i modernim glazbenim elementima, doprinosi toj dimenziji.

 

o. Dominik Barač 

Dominik Barač, rođen 1912. u Slanome, bio je istovremeno i vrhunski intelektualac, poliglot i jednostavan dominikanski redovnik koji je vjerno slijedio Kristov nauk i ustrajno želio narodu unositi Njegovo svjetlo i nadu. U svojoj je doktorskoj disertaciji o socijalnoj filozofiji boljševizma jasno predvidio kataklizmu koju će svijetu i ljudima donijeti tada nadolazeći komunizam i boljševičke zablude. Iz tog su ga razloga partizani, pod lažnom optužbom, 1944. uhitili, a 1945. prijeki ga je vojni sud osudio na smrt. Utamničen najprije u Dubrovniku, a zatim u Trogiru, strpljivo je i nepokolebljivo čekao izvršenje presude, potajno se dopisujući sa subratom i drugim svećenicima osuđenim na dugogodišnju robiju.

Saznavši 16. studenoga 1945. da će u zoru sljedećega dana biti strijeljan, poslao je posljednju poruku sa zamolbom da mu, kada se bude spuštao skalinama kraj njihove tamnice, subrat odriješi grijehe. Na stratištu je bio miran i dostojanstven, zadnjim dahom izgovarajući Kristove riječi oprosta, a po njegovu se tijelu rasula krunica koju su mu krvnici bjesomučno strgnuli s pojasa. Njegovoj je utamničenoj subraći milosrdni čuvar za uspomenu donio dvanaest zrna koja je kriomice uspio spasiti. Osamdeset godina kasnije zablude su boljševizma davno razrušene, a Baračevi ustrajni pozivi na služenje istini i pravdi odjekuju jednako snažno kao i kad ih je u svom mladenačkom zanosu zapisivao. Stoga Dominik Barač nije bio samo simbol žrtve komunizma, već je i simbol vjere i nade koja je ostala čista i postojana unatoč svim nedaćama.

 

Tvoja Ljubav mene nosi kao oblake,

kud god idem predajem se samo Srcu Tvom.

Daj da uvijek vjerno slijedim Tvoje korake

kad me zovu tuđe zemlje ili rodni dom.

 

Dok u meni ljuljaju se grane maslina

i dok ptice svojom pjesmom njišu valove,

znam u Tvojoj ruci da je moja sudbina

i da čuješ moje duše žarke molitve.

 

Kad se budem, Bože, k Tebi penjao

taj zadnji puta, po skalinama,

moje grijehe tada Ti odriješi sve,

i oprosti mojim sucima.

 

Gospodnji je Duh na meni, Ti me pomaza!

Moje riječi ruše kule tuđih zabluda.

Nema straha ni od smrti ni od poraza

onaj tko je odan vjeri svoga naroda.

 

Kad se budem, Bože, k Tebi penjao

taj zadnji puta, po skalinama,

moje grijehe tada Ti odriješi sve,

i oprosti mojim sucima.

Kad se budem, Bože, k Tebi penjao

taj zadnji puta, po skalinama,

moje suze neka zemlju ne taknu,

nek' se prospe moja krunica.

 

Neka moja snaga budu Pravda, Istina,

neka uvijek Tebe slavim svojim mislima!

Daj da budem baklja gdje je tama ledena,

daj da nosim svjetlo Nade drugim ljudima!

Glazba: Slavko Nedić

Tekst: Iva Čuvalo

Aranžman i orkestracija: Mario Božić