Kriptogramologija (135)

Jedno zagonetačko ime, vrlo cijenjeno među zagonetačima u razdoblju poslije Drugog svjetskog rata do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, gotovo da je zaboravljeno jer malo se pisalo o njemu. Na žalost ni danas se ne mogu pronaći osnovni podaci o Splićaninu Petru Restoviću, velikom majstoru premetaljki, stihovnih zagonetaka, rebusa, piramida, opetovnih likova, pa tako i računskih kriptograma.

Prema nekim izvorima suradnju je započeo u Sfinga Rebusu (1940.), a nakon rata objavljuje u Ilustriranom vjesniku (1947.-1949.), zagrebačkom Problemu (1949.), Rebusu (1951.-1953.), Enigmi (1951.-1954.), osječkoj Zagonetki (1953.-1957.) i Rebusu (1957.-1961.) te kutinskom Problemu (1962.). Bio je suradnik i Čvora odnsno Čvor Razbibrige (1971.-1979.) te Vjesnikova kviza od 1977. godine. Njegovi radovi mogu se naći i u Kviskoteci od 2003. do 2009. godine, kao i u Kvizorami od 2005. godine. Većina njegovih zagonetaka potpisana je pseudonimima Kindarus, Piro, P. R. i Res.

U više navrata pokušalo se doći do nekih osobnih podataka i fotografije Petra Restovića ali  uvijek se nailazilo na nepremostive prepreke. Ipak je Luka Pavičić uspio saznati datum pogreba i ukopa ali ne i datum njegove smrti – 8. lipnja 2005. godine – istražujući u grobljanskoj arhivi splitskog groblja Lovrinac. Na žalost u toj arhivi, nije zabilježeno ni u kojoj godini života je Petar Restović umro, a ni točan datum smrti. Možda ipak jednog dana dođemo do točnih podataka, jer Res pripada plejadi vrsnih splitskih autora zagonetaka pa to i zaslužuje.

Ovom prigodom predstavit ćemo ga s kriptogramom objavljenim u zagrebačkom Problemu br. 25 (172) na 4. stranici 18. lipnja 1949. godine.

(sh)