Enigmatika u Valpovštini

Vrhunac stvaralaštva u kulturi, umjetnosti i zagonetaštvu jest – monografija. U hrvatskoj su enigmatici, što nimalo nije za pohvalu, iznimno rijetke. Donedavno bijahu svega četiri: „Zagonetke Ivana Gorana Kovačića“ i „Izabrane zagonetke Dragutina Karla Barbalića“ Slavka Peleha, Moj Enigmatikon te „Od Adžamovaca do Aachena i natrag“ Antuna Jurića. Ove im se godine pridružio i Stjepan Najman monografijom obosmjernoga naziva „Ovo plavo Valpovo“ s podnaslovom „Enigmatska povijest Grada Valpova“. Ocjenitelji djela su Boris Nazansky i Jovan Nedić, koji ju je i uredio i korigirao.

Knjiga sadrži 16 poglavlja: Počeci, Zagonetke u valpovačkim tiskovinama, Valpovačka okupljanja i natjecanja, Autorski enigmatski listovi, Susreti i natjecanja zagonetača i odgonetača, Okupljanje osječkih enigmata, Skupštine ZD Čvora, Priznanja, kategorije, članstva, Enigmozanimljivosti, Leksikon valpovačkih zagonetača i odgonetača, Valpovo i Valpovčani u zagonetkama, Sastavi valpovačkih zagonetača, Konzultirani izvori, Bibliografija enigmatskih članaka i priloga, Kazalo imena i Odgonetke. Leksikon valpovačkih odgonetača i zagonetača navodi trideset troje imena. Još uvijek aktivni su Stjepan Najman, Slavko Perković, Josip Stanić i logičarke Katarina Cvenić i Maja Jelkić, dok su većini znana i imena Željka Lovoševića, Mirka Cvenića, Dražena Birovljevića i Radovana Novoselića.

Ovim djelom, koje zaslužuje najvišu ocjenu i najiskrenije čestitke, Najman se još jedanputa potvrdio kao vrstan enigmatski kroničar. Da je takvih više.

Leksikograf