Zadnjeg dana Una
Enigmatice 2019. sudionici su se okupili da bi se uslikali "za povijest“. Fotografija je nastala fotografskim aparatom Emira Vučijaka koji je ipak na njoj. Nedostaje samo Boris Nazansky, no njegovih će
fotografija biti najviše. Čvoraši su se okupili oko crvene boje, a jedina
sudionica bila je Gordana Horvat.
Dogodine bit će nova prigoda za okupljanje i natjecanja pa evo i prvog poziva: Dođite, Una Enigmatica 2020. vas očekuje.
Stoje u 1. redu:
Fahrudin Handukić, Mato Glibo, Radoja Racanović, Željko Marinović, Gojko Mandić,
Rešad Besničanin, Nebojša Dragomirović, Žarko Đokić, Dragiša Cetić, Gordana
Horvat, Stjepan Horvat, Hajrudin Hodžić, Emir Vučijak i Miro Šarić
Stoje u 2. redu:
Budimir Ćosović, Ibro Memić, Nevenko Soldo, Zdenko Bakotić, Petar Štambuk,
Marko Smolčić, Luka Pavičić, Vladimir Kutnjak i Pero Galogaža.
Broj komentara: 6:
Hvala Štef, na dolasku (posebno hvala Gordani), na izvještavanju i podršci. Ne posustaješ nakon toliko godina enigmatskog entuzijazma i pregalaštva. Bilo je izuzetno inspirativno razgovarati s tobom o idejama za moj enigmatski angažman jednom (nadam se uskoro) kad uplovim u penzionerske vode. Vidimo se u Kraljevici za 4 mjeseca, dugo putovanje jeste tortura, ali se radujem novoj.
Danas je 51. godišnjica od osnivačke skupštine Enigmatskog udruženja Bjelovar (ovo Bjelovar nije naziv društva već samo mjesto sjedišta, tako se bar nekada pisalo). Počeo sam i nekoliko godina ranije, pa eto nekako sam još uvijek tu. Moj doprinos je ne toliko sastavljački (autorski) već svemu onome drugom što smo pokretali, stvarali i "vrtili" oko enigmatike. Ovih dana radim na bibliografiranju časopisa "Predah" i našao sam, Hajro, nekoliko tvojih priloga. Ako bude sreće možda to otisnem u knjižici još ovoga ljeta.
Kako stvari stoje dolazimo u Kraljevicu, jer to nam je obveza i prema Peri pa ga ne smijemo razočarati. Bit će mi drago da se ponovo nađemo i popričamo još poneku iz davnih dana ...
Hvala i blogogazdi na potpori ovim našim nastojanjima bez obzira što tko misli o njima ...
Tamo se vidimo sigurno. Bit će i knjiga!
Sjećam se (ili mislim da je tako) natječaja u Predahu sa korištenjem istih slova u mreži križaljke. Poslao sam rad u kom je bio zairski nogometaš Kakoko... valjda je tako, ako i nije svejedno je lijepo sjetiti se tih vremena. A kakvih će mišljenja biti..., vjerujem da svi radimo najbolje što možemo i kad je riječ o namjerama, rezonima, artikulaciji..., ponekad promašimo, pogriješimo, no dobra volja je ono što je iznad svega i što je vrlo lako prepoznati.
Zaboravih zahvaliti blogogazdi pa evo to činim sada. Još da ove zanimlive mreže popuni malko čitljivijim rukopisom, zaslužuju to.
Etepe Kakoko. Lete li, Hajro, Norvežani za Čakovec?
Eto mu je i ime enigmatski zanimljivo.
Ovo drugo mi je nerjeshivo, dakle, kako u Sarajevu kazu, ko skonta razumjece.
Nadam se da je potpis greskom ispusten.
Objavi komentar