Kriptogramologija (122)

Vlatko Vukelić, danas umirovljeni magistar kemije, veliki je zaljubljenik u šah i zagonetaštvo. Iako je u zagonetaštvu gotovo šezdeset godina, o njemu kao osobi malo se zna, prije svega zahvaljujući njegovom pogledu na svijet zagonetaka i zbivanja oko njih. Već u Leksikonu zagonetača Jugoslavije (1979.) zabilježen je u opširnijoj odrednici, a brojke o njegovom autorskom djelovanju mnogostruko su danas veće.

Rođen je na području Krmpote u Hrvatskom primorju u zaseoku Vukelić Draga 21. srpnja 1935. godine. Diplomirani je inženjer kemije, kasnije i magistar znanosti, godinama zaposlen u tvornici baterija Croatia u Zagrebu. Kao šesnaestogodišnjak odgonetao je zagonetke, a prvi rebus objavio mu je zagrebački Ilustrirani vjesnik 22. ožujka 1952. godine. Od tada u gotovo svim zagonetačkim listovima koji su izlazili u Hrvatskoj objavljivao je zagonetke (pretežno rebuse, križaljke, ispunjaljke i druge različite vrste). Drži se da je objavio nekoliko tisuća zagonetaka u sljedećim listovima: Čvor (1968.-1970.), Čvor Razbibriga (1971.), Enigma, Glas Zadra, HiK, Ilustrirani vjesnik (1952.), Kaj veš kaj znaš, Križaljka kviz, Kvizorama, 5 plus, Pitalica, Problem, Razonoda, Rebus (Os), Spektar (So), Večernji list (jedno vrijeme je uređivao enigmatsku rubriku), Zagonetka (Os) i Zelene zagonetke (Ng). Na natječaju Vjesnikova kviza 1978. godine osvojio je drugo mjesto za anagramnu rečenicu. Autor je brojnih prigodnih enigmatskih čestitki. U početnim godinama njegova bavljenja enigmatikom zagonetke su potpisivane s imenimaVladimir ili Vlado Vukelić, a posljednjih dvadesetak godina isključivo s Vlatko Vukelić.

Bio je članom Enigmatskog udruženja Bjelovar od 8. listopada 1968. godine, no nije sudjelovao u ni jednom druženju zagonetača i akcijama toga društva, koje je kasnije napustio.

Danas ga predstavljamo kriptogramom objavljenim u osječkom Rebusu br. 120 od 1. kolovoza 1963. godine.

Štef