Kriptogramologija (130)

O Božidaru Henigmanu, novinaru, uredniku, sportskom radniku (rukometni trener) i značajnom hrvatskom zagonetaču, već je na ovom blogu pisano (Poznati zagonetači 60!), no ovo je prigoda da ga se predstavi i kao uspješnog autora brojnih kriptograma. Neke činjenice su nove, pa će ispraviti podatke vezane za njegovo bavljenje zagonetkama.

Rođen je u Zagrebu, 25. prosinca 1922. godine, gdje je završio osnovnu školu i 1942. godine maturirao. Od sredine 1946. godine bio je vanjski suradnik enigmatskog tjednika Problem (1946.-1949.). Na šestoj stranici broja 19 od 13. srpnja 1946. godine objavljena je premetaljka koja se drži za njegovu prvu tiskanu zagonetku. Prestankom izlaženja Problema surađuje u Enigmatskim novinama (1952.) i Sfingi (1952.), a tehnički urednik je u zagrebačkom Rebusu (1951.-1952.) koje izdaje Ilustrirani vjesnik. Javlja se i u Beogradskom enigmatskom časopisu Iks (1953.) a počinje i višegodišnju uspješnu suradnju sa Džepnom križaljkom. Kako je bio suradnik tehničke redakcije Večernjeg vjesnika (1957.-1959.) pokretanjem Večernjeg lista postaje stalni grafički urednik enigmatske rubrike u ovom listu, koju će voditi sve do smrti. Surađivao je i u Vjesnikovom kvizu, Mini kvizu (1973.-1974.) i Kvizorami (1992.). Kako je bio zaposlen u NIŠRO Vjesnik uspešno je surađivao u neenigmtskim časopisima Sport, Sportske novosti, Večernji list, Večernji vjesnik, Vjesnik u srijedu (VUS) iZagrebački tjednik. Prema nekim zapisima objavio je više od dvadeset tisuća raznih zagonetaka, ponajviše križaljaka, rebusa i kriptograma. Autorom je nekoliko noviteta, pa je tako jedna vrsta križaljke nazvana henigmanovka (dijagonalna varijacija trokrižaljke). Radove je objavljivao pod različitim potpisima kao što su: B. H., B. Hen., B-o, Bo-Hen, Božo, Hedar, Heni, Maja, a za povjerovati je da ih ima još pogotovo uz objavke iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Božidar Henigman preminuo je u Zagrebu 9. studenog 1992. godine i posljednje počivalište mu je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

Današnji kriptogram objavljen je na četvrtoj stranici prvog broja zagrebačkog Problema od 1. siječnja 1949.

Štef