Zagonetači su i pjesnici (24)

 

Hrast i breza

Ljubljahu se nekoć davno

stari hrast i mlada breza,

to bijaše sasvim čudna,

neobična veza.

 

Reći ću vam i zbog čega,

premda hvale nije vrijedno,

hrast je imao trista ljeta,

a breza tek - jedno.

 

A da ne bi potrajala

ljubavna idila

pobrinu se čovjek

koji hrast otpila.

 

Bez milosti, grubo,

u stotinu komada

te ga poslije proda

na tržnici grada.

 

Jedan komad tako kupi

slavni tvorac violina

pa od njega izrezbari

glazbalo za svojeg sina.

 

I gle čuda, taj instrument

sam, iz čistog mira,

u smiraju noćnom

tužnu pjesmu svira.

 

Tužna pjesma razliježe se

sve do mlade breze

pa je sjeti lijepih dana

i ljubavne veze.

 

I zaplače mlada breza

sred šumske tišine,

jer prepozna starog hrasta

u zvuku violine.

 

***

Ovo nije prava pjesma,

a nije ni himna ni poema.

Tek jedno viđenje i par nebitnih redaka

pjesnika koji te baš i nije volio,

koji nije suviše letio na tvojim krilima.

Zapravo, ljubovali smo rijetko,

rekao bih – u promilima.

 

A ti si se godinama razvodnjavao

i kao političar mijenjao boje.

Razvezivao si jezike,

imao svoje bogove i bakanalije,

svoje bačve i bukare, svoje krčme i fukare

i svoj grad u kojem te tako prerušena

nisam mogao prepoznati,

jer nisam suviše letio

na tvojim krilima.

Zapravo, ljubovali smo rijetko,

rekao bih – u promilima.

Aljoša s Baldekina