U doba kada smo živjeli ljudskije, pisali smo jedni drugima. Jedno pisamce, pisano 5. srpnja 1988. u 18:30, uputio mi je danas pokojni prezimenjak Rade Nedić iz Loznice. U njemu je bila i pjesma naziva „Pogled“, koju vam nudim na čitanje.
POGLED
Pogledom pratim hod žene,
koja me osvojila lepotom.
Prekrasna mesečina –
vetar je zastao u njenoj kosi!
Pogledom svlačih nedokučivost
koja me je savladala.
O, kada će zora svanuti?
Istinu krijem u srcu
mada ni ona nije svesna
svoje ravnodušnbosti.
Možda će me podariti cvetom
iz njedara svojih bujnih ...
Rade Nedić
Nema komentara:
Objavi komentar