Sjećanje na Milu Luburića

 U emotivnoj i dostojanstvenoj atmosferi hotela Bigeste, održana je „Večer sjećanja i poezije” povodom 50. obljetnice smrti Mile Luburića, talentiranog pjesnika čiji je stvaralački život tragično prekinut u dobi od samo 17 godina. Na događaju je predstavljeno prošireno izdanje njegove posthumno objavljene zbirke pjesama pod naslovom Večer II, koje donosi ne samo njegovu poeziju, već i zagonetačke radove, te sjećanja obitelji i prijatelja. Organizaciju večeri potpisuje udruga HKB-Bilig, koja već godinama sustavno radi na očuvanju hrvatske kulturne i književne baštine.

Program je otvoren glazbenim nastupom sestara Ramljak, čiji su tonovi uveli okupljene u svijet nježnosti, dubine i osjećaja – svijet koji je Mile tako dojmljivo opisivao u svojim stihovima. Uvodnu riječ dala je voditeljica večeri Bjanka Medić, istaknuvši važnost ove večeri kao čina sjećanja, ali i potvrde da istinska umjetnost nadilazi vrijeme. Posebno dirljiv trenutak bio je govor Branka Luburića, Milina brata, koji je podijelio osobne uspomene i naglasio kako je Milina duša živjela kroz stihove, riječi i zagonetaštvo koje je volio. Uslijedile su recitacije Milinih pjesama u izvedbi Vice Majića, Marijane Stojić, Frančeske Luburić i Ivane Katarine Čuture, koje su dodatno oživjele glas mladog pjesnika.

Prof. dr. sc. Ante Čuvalo, predsjednik udruge HKB-Bilig, govorio je o važnosti čuvanja kulturnog pamćenja, dok je Stanko Šarac predstavio Milin enigmatski opus, istaknuvši kako je njegova strast prema riječima bila sveobuhvatna. Dr. sc. Marina Kljajo-Radić, književna znanstvenica i recenzentica zbirke, detaljnije je analizirala poetsku snagu Milinih tekstova, nazvavši ga „mladim genijem čija tišina govori glasno”.

 

„Ime Mile Luburića zasigurno bi bilo jedno od najimpozantnijih pjesničkih imena moderne hrvatske književnosti da se za njega znalo u književnoj javnosti, odnosno da je u nju bilo involvirano. Mladić koji je još kao dječak pisao stihove zrelog čovjeka, mislioca i poete, u književnoj je povijesti pravo poetsko čudo, usporedivo sa Mozartovim ranim stvaranjem. Mile svojim djelom potvrđuje tezu da se pjesnikom ne postaje, nego se pjesnikom rađa.”

Posjetitelji su imali priliku kupiti knjigu Večer II, čime su podržali inicijativu da se glasovi poput Milinog ne zaborave. Na kraju večeri upućena je iskrena zahvala obitelji Luburić svima koji su sudjelovali u stvaranju i izdanju ove knjige. Ova večer bila je više od predstavljanja knjige – bila je snažan podsjetnik na moć poezije, na ljepotu riječi koje ostaju, čak i kad nas njihovi autori prerano napuste.

ODLAZAK

Majko

raznesoše me putevi

i ne čuh više gange

(preuzeto s Ljubuški portala)