U emotivnoj i dostojanstvenoj atmosferi hotela Bigeste, održana je „Večer sjećanja i poezije” povodom 50. obljetnice smrti Mile Luburića, talentiranog pjesnika čiji je stvaralački život tragično prekinut u dobi od samo 17 godina. Na događaju je predstavljeno prošireno izdanje njegove posthumno objavljene zbirke pjesama pod naslovom Večer II, koje donosi ne samo njegovu poeziju, već i zagonetačke radove, te sjećanja obitelji i prijatelja. Organizaciju večeri potpisuje udruga HKB-Bilig, koja već godinama sustavno radi na očuvanju hrvatske kulturne i književne baštine.
Program je otvoren glazbenim
nastupom sestara Ramljak, čiji su tonovi uveli okupljene u svijet nježnosti,
dubine i osjećaja – svijet koji je Mile tako dojmljivo opisivao u svojim
stihovima. Uvodnu riječ dala je voditeljica večeri Bjanka Medić, istaknuvši
važnost ove večeri kao čina sjećanja, ali i potvrde da istinska umjetnost nadilazi
vrijeme. Posebno dirljiv trenutak bio je govor Branka Luburića, Milina brata,
koji je podijelio osobne uspomene i naglasio kako je Milina duša živjela kroz
stihove, riječi i zagonetaštvo koje je volio. Uslijedile su recitacije Milinih
pjesama u izvedbi Vice Majića, Marijane Stojić, Frančeske Luburić i Ivane
Katarine Čuture, koje su dodatno oživjele glas mladog pjesnika.
Prof. dr. sc. Ante Čuvalo,
predsjednik udruge HKB-Bilig, govorio je o važnosti čuvanja kulturnog pamćenja,
dok je Stanko Šarac predstavio Milin enigmatski opus, istaknuvši kako je
njegova strast prema riječima bila sveobuhvatna. Dr. sc. Marina Kljajo-Radić,
književna znanstvenica i recenzentica zbirke, detaljnije je analizirala poetsku
snagu Milinih tekstova, nazvavši ga „mladim genijem čija tišina govori glasno”.
„Ime Mile Luburića zasigurno bi
bilo jedno od najimpozantnijih pjesničkih imena moderne hrvatske književnosti
da se za njega znalo u književnoj javnosti, odnosno da je u nju bilo
involvirano. Mladić koji je još kao dječak pisao stihove zrelog čovjeka,
mislioca i poete, u književnoj je povijesti pravo poetsko čudo, usporedivo sa
Mozartovim ranim stvaranjem. Mile svojim djelom potvrđuje tezu da se pjesnikom
ne postaje, nego se pjesnikom rađa.”
Posjetitelji su imali priliku
kupiti knjigu Večer II, čime su podržali inicijativu da se glasovi poput
Milinog ne zaborave. Na kraju večeri upućena je iskrena zahvala obitelji
Luburić svima koji su sudjelovali u stvaranju i izdanju ove knjige. Ova večer
bila je više od predstavljanja knjige – bila je snažan podsjetnik na moć
poezije, na ljepotu riječi koje ostaju, čak i kad nas njihovi autori prerano
napuste.
ODLAZAK
Majko
raznesoše
me putevi
i ne
čuh više gange
(preuzeto s Ljubuški portala)
Nema komentara:
Objavi komentar