subota, 30. studenoga 2019.

Zagonetači su i pjesnici (8) – ŽELJKO BILANKOV


Tri haikua

strgnuta smokva
curi ljepljiva mliječ
niz toplu granu.

kapljice kiše
na paukovoj mreži
spašena muha

lokva od kiše
zrcale se oblaci
i djelić sunca.

SRCE

Na dlanu mi
vlastito
srce,
toplo je, ...
nepravilno
kuca,
ali
toplo je ...

Pod
prstima
osjećam
ožiljke, ...
ne igram se
suca,
već ih
milujem ...

Spojio sam
dlanove,
čuvam srce,
ne dam da se
u njega
puca, ...
ne dam
nikome!

KLUPA SNOVA

Prazno ...
tiho ...
i nema
njih ..,
a suton
će skoro
smijeniti
dan ...

Klupa
ne priča,
al' čuva
tajne, ...
kada su
oni
imali
san ...

UM SIPA PISMU

um sipa pismu,
stihovi teku, ...
um piše pismu,
a rane peku !


LEPTIRIĆ

Zakoračio sam
ustreptao,
pod okriljem noći,
ušetao
na prstima
u sablasni mir, ...
krećem se poput
usporenog
filma,
a htio bih letjeti,
da budem samo
njezin leptir, ...
dolepršati nečujno
noseći joj
uzdahe,
poglede,
dodire meke,
poljupce strasne, ...
pružit' joj krila,
nek' poleti
sa mnom
do bezbrižnih polja,
da ljubav naša
nikad ne zgasne !


PISMA

Pronaša san pismu,
sakritu u škafetinu
mojih snova,
čuvanu
stolićima postojanja,
pismu bez naslova ...
otpuhnuja prašinu,
pomazija prstima
da bude jopet ka nova...
otvorija kjučen
od srca
davna tepla slova...
zadrhta,
kad san
čitat prova...
Pronaša san pismu
i sad je vitar
mojih borova,
miris litnjeg maestrala,
šapat
uskrslih valova ...
i milo mi
ništo u duši,
koja više nima krova,
slobodna je,
ka nekad,
kad nisan tugova !

IlijaO

Nema komentara: