Zagonetači su i pjesnici (7) – MILE LUBURIĆ

Bh. zagonetač Mile Luburić (Gornji Radišići kraj Ljubuškoga, 11. lipnja 1958. – 1. svibnja 1975.) prvi je rad objavio u Čvor razbibrizi od 21. prosinca 1974. Kao član Čvora objavio je još 10-ak sastavaka. Nakon iznenadne smrti od strujnoga udara pronađeno je njegovih 60-ak pjesama u rukopisu. Rade Budalić, Alija Kebo i Mile Stojić, koji napisa i predgovor, odabrali su 40-ak najboljih Milinih pjesama objavivši ih u Mostaru svibnja 1976. u stihozbirci „Večer“, kojoj nakladnici bijahu Ljubuška gimnazija i Općinska zajednica za kulturu Ljubuški. Zbirku dobih na poklon od kolege Stanka Šarca kojemu se naljepše zahvaljujem. A sada, evo Milinih stihova.

Izlazak sunca

Iz dalekih gora, krvavoga moga

ko silnik kakav, ljutit i opak

izvire svijetli gospodar života

vlasnik svjetlosti, milostiv i jak.

Jesen

Visoko u močvarnom nebu

dave se ždralovi,

a krvavo

opalo lišće zadnjem se odaje snu ...

Nestaje jata vjesnika

za južnim stranama.

Siluete

Spodobe odmiču.

Usta i brada u crninu uvijena.

Za njima ostaje nov život,

put utrt sadačem.

Oči

i krv davno ispijeni i žuti

ko duhan, kad u zimi se lista

i miluje na ozeblom koljenu.

Spodobe odmiču

sade duhan u rupu od sadača.

Oči i krv davno pomrli

žuti ko Ja na vagi.

Večer

1.

Zemljavim čelom plaze crnostrijeci prstiju

spomen zaboravljenog dana gubi se u zvonjavi.

Propuntala se svjetlost, utonuli koraci u bespuće.

Ćutim.

Duša (tjelesno nešto posve) predala se nadolasku tišine.

2.

Ostat ću vječno žedan plave svjetlosti tvojeg vrutka

smirujuć samo pokatkad u tamnim dubljinama nadahnuća

tvoju riječ što sama je živa ljubav.

Prokleto tvoje dijete pijano lažnih bljesaka

rasiplje svoje cjelove vjetrovitim ulicama.

3.

Crvotočni stjegovi viju se na plotovima

cestama teku koraci (krvlju zgaženih naorva)

blato se lijepi za prste. U duši teška otrovna mrtva

voda.

Čatrnja (utopljeniku)

tijelčo je tvoje nestalo s užitkom

noć je prolazila

zgrušana voda sušila se smradom zemlje.

Odlazak

majko

raznesoše me putevi

i ne čuh više gange

(Ovi su stihovi uklesani u zbirci umjetnina posvećenih Majci u Franjevačkome samostanu na Humcu. Uklesao ih je Milin brat kamenoklesar Ivan)

Epitaf

I moja je pjesma duboka

-ko tišina rodnih propunti!

Stihotvorac