utorak, 19. ožujka 2019.

Požutjela enigmatika (108)


Sonetna prvoslovka

Jasno mi i visoko
Alem-kamen se vinu
S čela i kao soko
Nad pustopoljem sinu.

Oplakali smo ćutke
Manastir i raspeće
I sve naše gugutke
I brali kasno cveće.

Već pada sa drveća
Inje, al' sneg nam neće
Sakriti rodni kraj.

Ovom krunom od cveća
Koju ti na glavu mećem
Osvetli zavičaj.

(Dobrica Erić „Kruna od kasnog cveća“, Skital(a) broj 3, 10. X. 1988., str. 2)

Enigmopovjesnik

2 komentara:

Anonimno kaže...


Rešenje: JASNO I VISOKO

Vlašar

Nedjeljko Nedić kaže...

Jest. Krasni stihovi!