Zagonetke Zlatka Veritasa (7)

Akrostihoid

Sinoć, kad sunce za goru je zašlo,

A sumrak je već pao na ljude i zgrade,

Ja šetnjom pođoh zamišljen, sjetan,

Obalom Miljacke – utonuo u jade.

Akordi su tužni sa jedne gitare

Erosovu pjesmu titrale u molu,

Vidjeh pjevača, gdje zaljubljen stoji,

Ružama opkoljen, u Zlatnome dolu.

(Ferdo Pavešić, Razbibriga broj 1, 16. IX. 1939., str. 10)

Spajaljka

Sastali se rak i vo,

jedan kosmat, jedan go.

Rak će tada volu reć':

„Da je nama slovo steć',

ti već ne bi bio vo,

ja već ne bih bio go:

bili bismo obadva

do vrh glave pernata;

bili bismo šaren ptić,

što se može uvis dić'!“

Vo zamuče: „Ludi brate,

to je tek za enigmate!“

(Ferdo Pavešić, Problem iz 1947.)

Brojčana premetaljka

Oženi se 12345 Dane,

to nikakva šala nije

i ja mu na piru bijah

te izjedoh 34512 dvije!

(Ferdo Pavešić, Zagonetka iz 1954.)

(Ferdo Pavešić, Mala ukrštenica broj 348, 1978., str. 11)

Uoči bitke (zemljopisne skrivačice)

Već jaši ben Ikar do bojnoga polja

i galopom sad konji cestara jure.

Prosara je vojsku velesilnu skrila,

a vitezi u boj krvavi se žure.

(Ferdo Pavešić „Zagonetke Zlatka Veritasa“, Čvor, Bjelovar, 1979., str. 33)

Kolega