VILIM HIBLER
(Vrbovsko, 23. lipnja 1918. – Novi Vinodolski, 11. veljače 2003.)
Šumarski
inženjer. Prvi mu radovi bijahu dva slovna rebusa objavljena u Anđelu čuvaru broj 27 od 1.
ožujka 1931. Surađivao je u Anđelu
Čuvaru (1931.-1934., 11 zagonetaka), beogradskoj Enigmi (1954., 3 zagonetke),
Lovačkom vjesniku (1956.-1958.), zagrebačkom Problemu (1946.-1947., 33
zagonetke), osječkom Rebusu (1957.-1959., 6 zagonetaka), Sfingi Rebusu (1935.-1941.,
789 zagonetaka), Zagonetki (Zg) 1942., Zagonetki (Zg, poslijeratna) 1945.,
osječkoj Zagonetki (1954.-1956.) te Zagrebačkome zabavniku 1939. Objavio je oko
1000 sastavaka među kojima pretežu križaljke, ispunjaljke i kriptogrami. Neke
je radove potpisivao s pseudonimima Hib (Enigma 1954. i Problem 1946.), I.
Kikica (Zagonetka 1945.), Ive Kikica (Rebus, 1957.), Pinus (Sfinga Rebus),
Senjar i Villy (Sfinga Rebus i Zagrebački zabavnik 1939.). Predstavljen je u Leksikonu
zagonetača Jugoslavije, a spominje se i u Malome zagonetačkom datumaru
i Adresaru zagonetača Jugoslavije.
(Sfinga Rebus broj 49, 5. XII. 1936., str. 7)
Kolega
2 komentara:
Ne mogu a da se ne javim, prije svega da dopunim iznesene podatke o Vilimu Hibleru, a potom da i ukažem na to da se enigmatska historiografija razvija i danas i svakodnevno se otkrivaju novi podaci o zagonetačkom radu pojedinih autora zagonetaka. Ono što sam znao 1978. godine je bio pionirski posao vezan uz cjelovito bibliografiranje enigmatike onog doba, objavljeno prije svega u Leksikonu zagonetača Jugoslavije, a potom i poticaj daljnjim istraživanjima. Na žalost, danas se malo zagonetačkih autora bavi tim zagonetačkim poslovima, jer to nije bitno za svijet enigmatike, ali zato su važni rekordi, bjelinašenje i slične aktivnosti, do čega se danas mahom dolazi i računalnim tehnikama i internetskim prostranstvima. Do danas je izdano pedesetak knjiga sa raznim zbirkama zagonetaka, a posebno onih koje bilježimo kao BIBLIOGRAFIJE ZAGONETAKA u kojima je na tisuće novih činjenica koje se nisu znale osamdesetih godina prošlog stoljeća kada je pisan LZJ, a on je još i dandanas osnovni izvor podataka za brojne zagonetačke autore - valja ne zaboraviti i Leksikon srpskih enigmata i Leksikon zagonetača BIH koji su nastali mnogo godina kasnije. No to što donose bibliografije časopisa nikoga i ne zanima, jer često ni za same autore zagonetaka ova njihova djelatnost je nevažna, pogotovu danas kad izlazi na stotine časopisa gdje jedan autor ili uži krug sastavi sve zagonetke, a za društvenu ulogu enigmatike nije ih briga.
A sada neke činjenice o Vilimu Hibleru:
Prvi rad nije objavio u Sfinga Rebusu kako je to bilo navedeno u LZJ, već po novim saznanjima u listu za mlade ANĐELU ČUVARU. Bila su to dva slovčana rebusa otisnuta u br. 7 od 1. ožujka 1931. godine. O Anđelu Čuvaru se u bivšoj državi nije smjelo ni govoriti, pa su tako nedostajali podaci vezani uz većinu starijih autora zagonetaka.
Ono što je do sada zabilježeno i istraženo surađivao je u Anđelu Čuvaru (1931.-1934., 11 zagonetaka), beogradskoj Enigmi (1954., 3 zagonetke), Lovačkom vjesniku (1956.-1958.), zagrebačkom Problemu (1946.-1947., 33 zagonetke), osječkom Rebusu (1957.-1959., 6 zagonetaka), Sfinga Rebusu (1935.-1941., 789 zagonetaka), Zagonetka (Zg) 1942., Zagonetka (Zg, poslijeratna) 1945., osječka Zagonetka (1954.-1956.) te Zagrebački zabavnik 1939. Iako su i ovo nepotpuni podaci, vidljivo je da je objavio blizu tisuću zagonetaka što je za vrijeme kada je objavljivao izuzetno puno.
Radovi su mu bili potpisani s: Hib (Enigma 1954.; Problem 1946.); I. Kikica (Zagonetka 1945.); Ive Kikica (Rebus 1957.); Pinus (Sfinga Rebus); Senjar i Villy (Sfinga Rebus i Zagrebački zabavnik 1939.).
Stjepan Horvat
Uvrstit ću sve dopune.
Odlično Štefe.
Objavi komentar