Milorad Bibin (1951-2026), bio je pjesnik, aforist, humorist i zagonetač iz Zrenjanina. Neke od njegovih objavljenih knjiga su: „Stihovne savremene bajke i basne“, „Zapisi iz duše“, „Ispiranje savesti“, „Da sam neko“ i „Krivo mi je isterali smo pravdu“.
(Eureka
mala broj 568, lipnja 2004., str. 41)
(Novosti
Enigma broj 2439, 1. IV. 2019., str. 49)
Pretežno vedro
nova je Gojkova knjiga.
Čista je k'o suza –
prava razbibriga!
Proljeće, ljeto,
jesen pa i zima,
sve kod našeg Gojka
savršeno štima!
Kao na tekućoj vrpci
stihovi se nižu
i jedan za drugim
do čitatelja stižu!
Kao na
tekućoj vrpci
slažu
se Gojkova djela,
a ovo
se najnovije zove
JELA I
ZDJELA!
Opisao
Gojko grah,
makarone,
kobasice,
a
sjetio se i riže,
sira,
slanine i mućkalice.
A našto
sve sliči
prosudite
sami,
punim
se tanjurom
lijepe
– kilogrami!
Čorba
tu je, tanjir riže
primičem
se stolu bliže!
Ide
pasulj k'o po loju
ja
porciju praznim svoju!
Želudac
mi nema mira
čeka
pitu punu sira!
Omiljeno
jelo moje
makaroni
koji goje!
Kupus
tu je, manji batak,
slistiti
ih, moj zadatak!
Trenutačno najpoznatiji
književni dvojac u Posavini čine umirovljeni franjevac i kolekcionar slika fra
Nikola Bošnjak (1941) i dr. sc. Pavao Mikić (1945). Dvojac je već objavio sedam
knjiga od kojih u prilogu izdvajam posljednju: zbirku priča „Zašto mi je zašto
iz Ad Basante“. Priča je ukupno 28, a svakoj od njih prethodi pučka zagonetka,
čija se slova na temelju brojčane šifre prenose u zaseban lik i tako se dobiva
konačna odgonetka. Riječ je, dakako, o brojčanici čije vam rješenje prilažem.
Trebale su mi nepune 24 godine kako bih se odvažio na objavu svojih prvih pisanih uradaka koje uvrstih u stihozbirku „I ja ponekada pišem pjesme“. Tako se dogodilo da je pjesma „Istina“, što ju napisah još 1979., izašla tek 2026. Zbirka ima pet poglavlja: Pjesme iz stoljeća prošlog, Pjesme ljubavne, Pjesme životne, Pjesme u spomen i Pjesme za pjevanje. Pripremljena je za SOZAH na kojem će ju moći dobiti svi nazočni.
Istina
Pjesnik
nisam, no ipak
sricat
ću stihove dok živim
onako u
mom stilu
nevješte
i jednostavne.
Malo će
ih biti veselih,
a mnogo
tužnih i sjetnih,
jer i
život je takav!
Premetaljka
NEŠKO
SMIJE, PA PIJE! MA PADE!
Poznati hrvatski križaljkaš i obosmjerkaš Željko Bilankov od 2017. piše pjesme. Objavio je dvije stihozbirke: „Voljeti nije grijeh“ (2022.) i „Plamen duše dalmatinske“ (2024.) iz kojih su i pjesme koje vam nudim na čitanje.
Na jednome od najprestižnijih natječaja u haikuu, XXX. Kusamakura natjecanju hrvatski pjesnik i suradnik bloga DUE Aljoša Vuković osvojio je izvrsno 3. mjesto za ovaj haiku:
ptice
selice -
kad bi
bar djeca Gaze
imala
krila
(„Izabrane
zagonetke Grigora Viteza“, ZKD, Dragalić, studenoga 2019., str. 57)
Kad se budem,
Bože, k Tebi penjao
nova pjesma Klape Sveti Juraj HRM
Uoči obilježavanja obljetnice stradavanja Vukovara i Škabrnje Klapa Sveti Juraj HRM objavljuje novu pjesmu Kad se budem, Bože, k Tebi penjao. Ova pjesma je puno više od samog glazbenog djela – ona je hommage hrabrosti i vjeri o. Dominika Barača OP, čija je tragedija oslikana kroz tekst, glazbu i spot.
Pjesma Kad se budem, Bože, k Tebi
penjao prikazuju posljednje dane o. Dominika Barača, dominikanca,
filozofa, teologa i humanista koji je nakon Drugog
svjetskog rata zatočen i pogubljen 17. studenog 1945. godine zbog svoje
vjere i moralne dosljednosti. Pjesma ne
samo da čuva uspomenu na o. Barača, već povezuje i žrtve iz različitih vremena,
stvarajući most između prošlosti i sadašnjosti. Ona povezuje dvije velike
povijesne tragedije Hrvatskoga naroda – 1945. i 1991. godinu, što joj daje
snažnu simboliku, a sama melodija, s klapom i modernim glazbenim elementima,
doprinosi toj dimenziji.
o. Dominik
Barač
Dominik Barač, rođen 1912. u Slanome, bio je
istovremeno i vrhunski intelektualac, poliglot i jednostavan dominikanski
redovnik koji je vjerno slijedio Kristov nauk i ustrajno želio narodu unositi
Njegovo svjetlo i nadu. U svojoj je doktorskoj disertaciji o socijalnoj
filozofiji boljševizma jasno predvidio kataklizmu koju će svijetu i ljudima donijeti
tada nadolazeći komunizam i boljševičke zablude. Iz tog su ga razloga
partizani, pod lažnom optužbom, 1944. uhitili, a 1945. prijeki ga je vojni sud
osudio na smrt. Utamničen najprije u Dubrovniku, a zatim u Trogiru, strpljivo
je i nepokolebljivo čekao izvršenje presude, potajno se dopisujući sa subratom
i drugim svećenicima osuđenim na dugogodišnju robiju.
Saznavši 16. studenoga 1945. da će u zoru
sljedećega dana biti strijeljan, poslao je posljednju poruku sa zamolbom da mu,
kada se bude spuštao skalinama kraj njihove tamnice, subrat odriješi grijehe.
Na stratištu je bio miran i dostojanstven, zadnjim dahom izgovarajući Kristove
riječi oprosta, a po njegovu se tijelu rasula krunica koju su mu krvnici
bjesomučno strgnuli s pojasa. Njegovoj je utamničenoj subraći milosrdni čuvar
za uspomenu donio dvanaest zrna koja je kriomice uspio spasiti. Osamdeset
godina kasnije zablude su boljševizma davno razrušene, a Baračevi ustrajni
pozivi na služenje istini i pravdi odjekuju jednako snažno kao i kad ih je u svom
mladenačkom zanosu zapisivao. Stoga Dominik Barač nije bio samo simbol žrtve
komunizma, već je i simbol vjere i nade koja je ostala čista i postojana unatoč
svim nedaćama.
Tvoja Ljubav mene nosi kao oblake,
kud god
idem predajem se samo Srcu Tvom.
Daj da
uvijek vjerno slijedim Tvoje korake
kad me
zovu tuđe zemlje ili rodni dom.
Dok u
meni ljuljaju se grane maslina
i dok
ptice svojom pjesmom njišu valove,
znam u
Tvojoj ruci da je moja sudbina
i da
čuješ moje duše žarke molitve.
Kad se
budem, Bože, k Tebi penjao
taj
zadnji puta, po skalinama,
moje
grijehe tada Ti odriješi sve,
i
oprosti mojim sucima.
Gospodnji
je Duh na meni, Ti me pomaza!
Moje
riječi ruše kule tuđih zabluda.
Nema
straha ni od smrti ni od poraza
onaj
tko je odan vjeri svoga naroda.
Kad se
budem, Bože, k Tebi penjao
taj
zadnji puta, po skalinama,
moje
grijehe tada Ti odriješi sve,
i
oprosti mojim sucima.
Kad se
budem, Bože, k Tebi penjao
taj
zadnji puta, po skalinama,
moje
suze neka zemlju ne taknu,
nek' se
prospe moja krunica.
Neka
moja snaga budu Pravda, Istina,
neka
uvijek Tebe slavim svojim mislima!
Daj da
budem baklja gdje je tama ledena,
daj da
nosim svjetlo Nade drugim ljudima!
Glazba: Slavko Nedić
Tekst: Iva Čuvalo
Aranžman i orkestracija: Mario
Božić
Humor i
satira
ne daju
mu mira
pa
stihove niže –
kako
sve to stiže?
U novoj knjizi Gojko nam pored
pjesama prilaže i svoje novogodišnje želje te srpsku slovaricu. Ocjeniteljem
knjige je Živko Vujić, a nakladnikom banjolučka „BINA“.
Gotovac
Poput
neke snažne,
nevidljive
sile,
u
kolijevci splitskoj
već su
kajde bile,
čekale maestra
da
pomalo stasa,
da im
utka život
soprana
i basa.
Nizala
se djela,
sve
veća i veća,
od
Zagreba bijelog
do
otmjenog Beča,
a s
vrhuncem slave
i
glazbenih ljeta,
stigao
je Ero
s onoga
svijeta,
tradicija,
humor,
kako
kome paše
i za
sva vremena
ponos
Lijepe Naše.
I dan-danas
s neba
gleda
na nas oko,
Gotovac
u kolu
još
sjaji visoko!
Aljoša s Baldekina
Pedeseta obljetnica tragične pogibije Mile Luburića bješe povodom objavljivanja drugoga izdanja njegove jedine stihozbirke „Večer“, objavljene posmrtno 1976., dopunjene s njegovim zagonetačkim sastavcima. Nakladnikom djela je Hercegovačka kulturna baština – Bilig iz Ljubuškoga, glavnim urednikom i lektorom je prof. Mate Grbavac, korektoricom prof. Iva Primorac, a ocjeniteljima su dr. sc. Marina Kljajo Radić i prof. Mate Grbavac.
Izlazak sunca
Iz dalekih gora, krvavoga mora,
k'o silnik kakav, ljutit i opak,
izvire svijetli gospodar
života,
vlasnik svjetlosti, milostiv i jak.
Posljednje
stranice Večeri II sadrže sjećanja Milinih najbližih, prijatelja,
nastavnika i profesora, njegov životopis i fotografije.
Epitaf
I moja je pjesma duboka
-k'o tišina rodnih propunti!
(Čvor Razbibriga broj 229, 12. IV. 1975., str. 8)
Kada
se radi s ljubavlju, onda se ovako radi. Nakladniku se i obitelji srdačno
zahvaljujem što postadoh vlasnikom ove uzvrsne knjige.
Moja zemlja
Ova je
zemlja
topla
ko žemlja,
potkova
draga,
nevidljiva
snaga,
sreću
mi nosi
sa
šumom u kosi,
bore
joj lice
mile
ravnice,
a kad
se s puta
vratim daleka,
ona me
opet
ko
majka čeka,
kolijevku
sprema
od mora
i škoja,
Hrvatska
to je
domovina
moja.
Aljoša s Baldekina
U četvrtak, 1. svibnja 2025. u hotelu Bigeste u Ljubuškom s početkom u 19 sati, organiziramo predstavljanje knjige stvaralaštva Mile Luburića – Večer II, u nakladi naše udruge HKB „Bilig“ (Hercegovačka kulturna baština – Bilig). Radi se o drugom izdanju njegove posthumno izdane zbirke pjesama Večer, proširene enigmatskim stvaralaštvom i sjećanjima njegove rodbine i prijatelja.
Milin život okončan je nesretnim slučajem, 1. svibnja
1975. kada je imao samo sedamnaest godina, ali je svojim zrelim pjesničkim
izričajem dao naslutiti veliki potencijal, ravan A. B. Šimiću, Maku Dizdaru …
Predgovor za knjigu je napisala
dr. sc. Marina Kljajo-Radić koja je uz prof. Matu Grbavca i recenzentica
knjige. Predstavljači će biti pjesnikov brat Branko Luburić, enigmatičar Stanko
Šarac i književnica dr. sc. Marina Kljajo-Radić. Prisutnima će se obratiti i
predsjednik udruge HKB "Bilig" dr. sc. Ante Čuvalo. U glazbenom dijelu programa
će nastupiti sestre Ramljak. Moderatorica je Bjanka Medić.
Iulianus
Ljubav
Kad je zemlju u kuglu
Bog izmijesio,
na nit nevidljivu
u Svemir je objesio.
Govorio je glasom vjetra,
žuborima, šumovima
i plovio idejama
s ljudskim umovima.
Disao je sa šumama
i s njima se zelenio,
tekao je rijekama
i s morem se pjenio.
Plakao je kišom
i polja zalio,
suncem je svijetlio i grijao,
noću mjesec palio,
a onda je svima udahnuo dušu
i prah čarobni spustio.
Po prvi put je netko nekom,
ljubav izustio.
Um
Nebeski kum
poslao je s neba um
da ga ljudska bića
iskoriste za otkrića,
za glazbu, pisanje,
poučke i zanate.
Neki su to i napravili,
a neki, nažalost, bacali granate.
Rat bi se onda crni
na zemlju obrušio.
Što bi on stvorio
čovjek bi srušio.
Pravi
pjesnik, pisac, publicist. Pjesme piše posebne, pa potom priče, pustolovine,
peripetije. Pozornost plijeni potpunom predanošću poeziji. Poklisar poetskoga
panteona. Pročitajte Posebne pjesme!
A N A G
R A M
Anagram
baš vole
svi
zagonetači
i
blogova ima
gdje se
on i kači.
Kad su
slova rijetka
onda je
to teže,
ali i
od takvih
majstori
ne bježe.
Prestroje
se slova,
što
kažu u hodu,
anagrami
neki
zaslužuju
odu.
Slova
tu se vrte
k'o na ringišpilu
i autor
svaki
pozna
se po stilu.
Sa
postavkom treba
njemu
jaka veza,
tada on
je pjesma
lijep
k'o kakva breza.
Zna
biti efektan
i kada
je kraći,
samo
takav treba
sastaviti,
naći.
Kada je
dugačak
kao
kakva glista
onda
tu, po meni,
nisu
posla čista.
Kod te
zagonetke
slova
se razmjeste,
anagrami
neki
lijepi
k'o nevjeste.
Anagram
se često
napravi
u času
i
obično takav
na
dobrom je glasu.
Premeću
se slova
od
raznih sintagmi,
za anagram
moram
sad ja
reći - drag mi!
Gojko Sanjalučanin
