Do
sada sam u ovoj rubrici predstavio gotovo sto i pedeset različitih autora
kriptograma nastojeći složiti njihov životopis po podacima koje sam prikupljao
iz različitih izvora (LZJ, ESS, LZBIH, raznih enigmatskih listova i
tekstova iz različitih novina, te osobne pismohrane sačuvanih dokumenata ZD Čvora), nastojeći pridodati neku novu činjenicu koja do
sada nije objavljena. Većinu ovih tekstova objavit ću u posebnoj knjizi u kojoj
će biti pridodano još kriptograma autora koji će se naći u njoj.
U
narednim nastavcima donosit ću kriptograme objavljene od 1900. do 1990. godine,
a pokušat ću proširiti bilješke i na autore s područja bivše države koji su
imali objavljene zagonetke u listovima što su izlazili u Hrvatskoj. Tako u ovom
prilogu predstavljam s jednim kriptogramom srpskog enigmatskog majstora Radmila Ivanovića.
U Leksikonu
srpskih enigmata (2007.)može se naći opširan životopis, no svega trećina
teksta odnosi se na Ivanovićev doprinos enigmatici. Radmilo
Ivanović rođen je u Beogradu 5. lipnja
1933. godine. Od mladosti se školovao pa je od preciznog mehaničara došao do
profesora strojarske struke.
U
svijet zagonetaka ušao je konjićevim skokom objavljenim u tvorničkom listu Pupin
5. travnja 1955. godine. Sastavljao je razne vrste zagonetaka – osmosmjerke,
kriptograme, ispunjaljke, konjićeve skokove, premetaljke, križaljke i dr. – a
procjena je da je do danas objavio oko četrnaest tisuća zagonetaka. Od
enigmatskih listova surađivao je u Čvor Križaljci, Enigmi, Horizontima,
Eureci, Maloj Eureci, Maloj ukrštenici, Mini Čvoru, Orbisu, Pop Skandiju,
Problemu (Zg), Razonodi miliona, Rebusu (Os), Vikend zabavniku,
Vjesnikovu kvizu i ZEN-u. Osim imenom i prezimenom radovi su mu
potpisivani i s: I. R.,
IV-R, Milorad, Radmilo, RA-I i R. I.
Bio
je aktivan i u enigmatskim društvima – jedan od
osnivača EU Vuk
Karadžić, Enigmatskog
saveza Srbije i Enigmatskog saveza Jugoslavije, sudionik skupova
enigmata, a 2005. godine ESS dodijelio mu je Zlatnu povelju za 50 godina
enigmatskog stvaralaštva.
Ovaj
kriptogram objavljen je u osječkom Rebusu br. 118 od 1. lipnja 1963.
godine.
Štef