LuPa
Kad se budem,
Bože, k Tebi penjao
nova pjesma Klape Sveti Juraj HRM
Uoči obilježavanja obljetnice stradavanja Vukovara i Škabrnje Klapa Sveti Juraj HRM objavljuje novu pjesmu Kad se budem, Bože, k Tebi penjao. Ova pjesma je puno više od samog glazbenog djela – ona je hommage hrabrosti i vjeri o. Dominika Barača OP, čija je tragedija oslikana kroz tekst, glazbu i spot.
Pjesma Kad se budem, Bože, k Tebi
penjao prikazuju posljednje dane o. Dominika Barača, dominikanca,
filozofa, teologa i humanista koji je nakon Drugog
svjetskog rata zatočen i pogubljen 17. studenog 1945. godine zbog svoje
vjere i moralne dosljednosti. Pjesma ne
samo da čuva uspomenu na o. Barača, već povezuje i žrtve iz različitih vremena,
stvarajući most između prošlosti i sadašnjosti. Ona povezuje dvije velike
povijesne tragedije Hrvatskoga naroda – 1945. i 1991. godinu, što joj daje
snažnu simboliku, a sama melodija, s klapom i modernim glazbenim elementima,
doprinosi toj dimenziji.
o. Dominik
Barač
Dominik Barač, rođen 1912. u Slanome, bio je
istovremeno i vrhunski intelektualac, poliglot i jednostavan dominikanski
redovnik koji je vjerno slijedio Kristov nauk i ustrajno želio narodu unositi
Njegovo svjetlo i nadu. U svojoj je doktorskoj disertaciji o socijalnoj
filozofiji boljševizma jasno predvidio kataklizmu koju će svijetu i ljudima donijeti
tada nadolazeći komunizam i boljševičke zablude. Iz tog su ga razloga
partizani, pod lažnom optužbom, 1944. uhitili, a 1945. prijeki ga je vojni sud
osudio na smrt. Utamničen najprije u Dubrovniku, a zatim u Trogiru, strpljivo
je i nepokolebljivo čekao izvršenje presude, potajno se dopisujući sa subratom
i drugim svećenicima osuđenim na dugogodišnju robiju.
Saznavši 16. studenoga 1945. da će u zoru
sljedećega dana biti strijeljan, poslao je posljednju poruku sa zamolbom da mu,
kada se bude spuštao skalinama kraj njihove tamnice, subrat odriješi grijehe.
Na stratištu je bio miran i dostojanstven, zadnjim dahom izgovarajući Kristove
riječi oprosta, a po njegovu se tijelu rasula krunica koju su mu krvnici
bjesomučno strgnuli s pojasa. Njegovoj je utamničenoj subraći milosrdni čuvar
za uspomenu donio dvanaest zrna koja je kriomice uspio spasiti. Osamdeset
godina kasnije zablude su boljševizma davno razrušene, a Baračevi ustrajni
pozivi na služenje istini i pravdi odjekuju jednako snažno kao i kad ih je u svom
mladenačkom zanosu zapisivao. Stoga Dominik Barač nije bio samo simbol žrtve
komunizma, već je i simbol vjere i nade koja je ostala čista i postojana unatoč
svim nedaćama.
Tvoja Ljubav mene nosi kao oblake,
kud god
idem predajem se samo Srcu Tvom.
Daj da
uvijek vjerno slijedim Tvoje korake
kad me
zovu tuđe zemlje ili rodni dom.
Dok u
meni ljuljaju se grane maslina
i dok
ptice svojom pjesmom njišu valove,
znam u
Tvojoj ruci da je moja sudbina
i da
čuješ moje duše žarke molitve.
Kad se
budem, Bože, k Tebi penjao
taj
zadnji puta, po skalinama,
moje
grijehe tada Ti odriješi sve,
i
oprosti mojim sucima.
Gospodnji
je Duh na meni, Ti me pomaza!
Moje
riječi ruše kule tuđih zabluda.
Nema
straha ni od smrti ni od poraza
onaj
tko je odan vjeri svoga naroda.
Kad se
budem, Bože, k Tebi penjao
taj
zadnji puta, po skalinama,
moje
grijehe tada Ti odriješi sve,
i
oprosti mojim sucima.
Kad se
budem, Bože, k Tebi penjao
taj
zadnji puta, po skalinama,
moje
suze neka zemlju ne taknu,
nek' se
prospe moja krunica.
Neka
moja snaga budu Pravda, Istina,
neka
uvijek Tebe slavim svojim mislima!
Daj da
budem baklja gdje je tama ledena,
daj da
nosim svjetlo Nade drugim ljudima!
Glazba: Slavko Nedić
Tekst: Iva Čuvalo
Aranžman i orkestracija: Mario
Božić
Gertruda Munitić
(Omiš, 30. srpnja 1939.)
Hrvatska
operna pjevačica. Završila je srednju glazbenu školu u Splitu. Svirala je
klavir i violončelo. Dvije je godine honorarno pjevala u splitskom kazalištu, a
onda joj je stalni angažman ponudilo osječko kazalište, u kojem je provela
punih deset godina. Dugi niz godina bila je članica sarajevske opere. U bogatoj
karijeri osvojila je brojne nagrade, među ostalima i Šestoaprilsku nagradu
Grada Sarajeva i nagradu 27. juli BiH za kreacije u Rigolettu, Traviati,
Kiss me Kate i My Fair Lady, te bila miljenica mnogih ljubitelja opere. Godine
2007. preselila se iz Sarajeva u Zagreb gdje i danas živi.
SOZAH-ovac
NA
OMIŠKOJ STINI
Prije trideset godina je na Festivalu
dalmatinskih klapa u Omišu prvi put izvedena pjesma Na Omiškoj stini.
Autor teksta je Pere Picukarić, a obradu za
klapsku izvedbu priredio je maestro
Dušan Šarac.
(Kviskoteka
broj 1364, 2. VII. 2021., str. 36)
Grad Omiš je pjesmu Na
Omiškoj stini proglasio svečanom
pjesmom Grada Omiša. Uz grb i zastavu, Grad Omiš predstavlja se svojom svečanom
pjesmom i njome se izražava pripadnost Gradu Omišu. Svečana pjesma rabi se
sukladno odredbama Statuta Grada Omiša, na način kojim se ističe ugled i
dostojanstvo Grada Omiša. Tako je odana izuzetna čast i priznanje autorima koji
su svojim djelima obilježili našu glazbenu scenu, a osobito klapsku pjesmu. Tko
je autor stihova omiške svečane pjesme?
Pere
Picukarić
(27.
rujna 1947., Kamenmost u općini Podbablje)
Diplomirani je pravnik u
zasluženoj mirovini. Uglazbljeno mu je oko 400 pjesama na raznim nosačima
zvuka. Autor je stihova brojnih skladbi koje je uglazbio maestro Dušan Šarac, a izvedene su se na večerima
novih skladbi Festivala dalmatinskih klapa u Omišu.
Evo nekoliko naslova: Ajde
Mare (1983), Šta je lipo, kratko traje (1984), Meni fali ruka
muška (1985), Šijavica (1986), Na omiškoj stini (1992), Noćas
ćemo zapivati (1994), Žižula (1995), Mi (1996), Kap jubavi
(1997), Nema bojeg (2002), Libar od života (2004), Adio ti,
dušo (2005).
Njegove su stihove uglazbili
brojni skladatelji i osvojili brojne nagrade na festivalima diljem Hrvatske i
Bosne i Hercegovine. Tako je 2006. u Splitu nagrađen kao najbolji njegov tekst
pjesme Ma ne soli more. Stihove njegovih pjesama izvode, osim klapa,
brojni sastavi i pjevači: Mišo Kovač, Tomislav Ivčić, Ivo Fabijan, Mladen
Grdović, Dražen Žanko, Milo Hrnić i dr. Objavio je audiokasetu Ban Jelačić
opet među nama i knjižicu Život, vjera i duhovni lik hrvatskog kardinala
Alojzija Stepinca (1991.).
Počasni je građanin Grada Omiša
od 2004. Posebna mu je počast
iskazana i tako što su na spomeniku
klapskoj pjesmi (na zapadnom ulazu u Omiš!) na postamentu prenešeni stihovi iz
spomenute svečane pjesme Grada Omiša.
Iulianus
Kada se spomene Omiš, tada je prva asocijacija Festival dalmatinskih klapa, glazbena priredba koja se u tomu gradu, na Trgu sv. Mihovila, održava od 1967. Do danas je doživjela 56 izdanja. Tri nagrade (Zlatni, srebrni i brončani štit s grbom grada Omiša) dodjeljuje ocjenjivački sud, a jednu (Zlatni omiški leut) publika. No od 1969. i publika dodjeljuje Zlatni, srebrni i brončani omiški leut. Na prvome festivalu publika i žiri prvu su nagradu dodijelili klapi „Gusari sa Neretve“ iz Opuzena.
Već
od 1968. uvedena je i Večer novih skladbi. Ženske klape se zasebno natječu od
1991. kada je pobijedila klapa „Brodosplit“. Večer mješovitih klapa uvedena je
u program 2004. kada je slavila klapa „Tamarin“ iz Vranjica. Na ovogodišnjemu
FDK-u trijumfirale su dvije zagrebačke klape: „Stine“ kod gospode i „Oželanda“
kod dama.
SOZAH-ovac
Tragajući za riječima od četiri slova slučajano sam u bespućima svemrežja naišao na islandski pop-rock-folk sastav „Amiina“, koji djeluje od 2004. Njegov prvi minialbum iz 2005. zove se ANIMAMINA i predstavlja obosmjerku. Na njemu se nalazi i pjesma naziva SKAKKA. Na albumu KURR iz 2007. pjesme su naziva LORI, SAGA, SOGG, RUGLA, GLAMUR, SEOUL i BOGA, a na albumu PUZZLE iz 2010. pjesma je imenom PUSL. Zgodno je za pribilježiti.
Zanimljivko