(Robert
Pauletić, Kviskoteka broj 1540, 15. XI. 2024., str. 3 i 39)
Istu je križaljku više puta
spominjao Slavko Peleh u člancima koje je objavljivao u Zagonetaču, navodi ju
također i Radislav Marinković u Ogledu o najstarijim ukrštenicama iz
1993. te Branko Milovanović.
Broj komentara: 6:
Ja sam ovakvih ukrštenica napravio stotinjak još u trećem razredu ali mi ih nitko nije hteo objaviti. Možda je sada vreme da ih pošaljem u Kviskoteku?
Formalno gledano ovo jest križaljka, ali jedan je Poljak još prije, 1885., sastavio neku rešetku bez crnih polja.
U tome i jeste ključ. Računa se križaljka s crnim poljima.
Meni se čini logičnim krenuti od definicije križaljke. Ako je križaljka zagonetka u kojoj rješavač upisuje ukrštene riječi koristeći priložene opise, onda tu crna polja nemaju važnu ulogu. Prostor između bijelih polja (upisanih slova) može biti zacrnjen ili ostavljen prazno, obojen drugačije..., kao što i opisi ili mreža mogu biti dizajnirani na različite načine. Sve to spada u grafičku obradu koja ne bi trebala imati važnosti kada odgovaramo na pitanje da li je nešto križaljka ili nije. Ako u priču uvedemo pojam moderna križaljka, nekakva druga i sl, onda se definicije mijenjaju, samim tim i potvrđivanje da li je to to. Na istu temu sam ovako pisao u nekoliko navrata, uvijek je bilo i drugačijih mišljenja.
Ne vidim ovdje, a ni u Brankovoj knjizi „Križanka – kraljica ugank“, ni na talijanskoj Wikipediji, da li je ovaj rad gospodina Airoldija objavljen sa praznim bijelim poljima, odnosno da li je konzument čitao (možda kao primjer) ili rješavao. Vjerujem da je original objavljen neriješen, no kako god da je za mene je postojanje opisa ispunjenje gornje definicije.
Objavi komentar