Dvije pjesme

Ljubav

Kad je zemlju u kuglu

Bog izmijesio,

na nit nevidljivu

u Svemir je objesio.

Govorio je glasom vjetra,

žuborima, šumovima

i plovio  idejama

s ljudskim umovima.

Disao je sa šumama

i s njima se zelenio,

tekao je rijekama

i s morem se pjenio.

Plakao je kišom

i polja zalio,

suncem je svijetlio i grijao,

noću mjesec palio,

a onda je svima udahnuo dušu

i prah čarobni spustio.

Po prvi put je netko nekom,

ljubav izustio.

 

Um

Nebeski kum

poslao je s neba um

da ga ljudska bića

iskoriste za otkrića,

za glazbu, pisanje,

poučke i zanate.

Neki su to i napravili,

a neki, nažalost, bacali granate.

Rat bi se onda crni

na zemlju obrušio.

Što bi on stvorio

čovjek bi srušio.

Aljoša s Baldekina