(Enes Gudić, Čvor Križaljka broj 395, 19. II. 1986.)
(Miro Šarić i Miroslav Šantek, Kvizorama broj 200, 3. II.
1996., str. 17)
(Predrag Bošnjak, Feniks broj 680, 28. I. 2021., str. 33)
Broj komentara: 7:
Hajro
kaže...
Riješih Predragovog bušmana bez printanja. Nedjeljku ću poslati dio računa za nove naočale, godinama kukam zbog odsustva riješenih mreža, barem onih gdje je to još samo jedno skeniranje rješenja. Predrag je ovdje spojio dva stila, bjelinu i prožetost, svaka čast, lijepa kombinatorika, troslovne kratice su cijena koju je odlučio platiti.
Možemo birati, a izbor se (čini mi se, dopune poželjne) svodi na 3 opcije. Idemo pokušati vidjeti ih očima rješavača. Ako imamo nepoznate pojmove rješavač će pomisliti "otkud im ideja da bih ovo trebao znati", ako su još ukršteni biće ljut. Ako imamo hrpu troslovnih kratica (zna ih biti zaista puno) osjećaće se pomalo glupavo jer ne rješava već upisuje. Ako imamo više crnih polja (što nam omogućava izbjegavanje prve dvije opcije) možda će pomisliti da mu je mreža nekako crna. Ostaje nam pitanje da li rješavač rješava ili analizira našu mrežu. Čini mi se da nije teško odgovoriti.
Kad bi enigmati sami finansirali izdanje zanimala bi ih većina rješavača i našli bi načina da prepoznaju njihov ukus. Ne tvrdim da sam u pravu, samo nudim temu "jesu li naše današnje super ambiciozne kreacije, sa svim jarićima što idu u paketu, dobre za ono u šta se zaklinjemo". Vjerujem da se zaklinjemo u dobro enigmatike, promoviranje ljepote jezika, pismenosti, vrijednosti raznovrsnih znanja, intelektualnih izazova i sve tako. Siguran sam da aktivni urednici i izdavači misle o tome, znaju puno više, sve to ima veću težinu u njihovim životima, no određene, ne baš logične, kontraproduktivne trendove, je lako prepoznati i dokazati. Nameće se i pitanje jesmo li rješavače polako navikli na neke stvari koje im nisu drage, ali se još ne pridružuju onima koji su odustali od nas. Nameće se i ona "taman sam istrenirao konja da ne jede, a on crkao". Nije tako crno, pretjerujem, no neću obrisati ono što napisah u jednom dahu :)
Skeniranje rješenja bi riješilo problem. Ako odabereš križaljku za post to znači da je smatraš vrijednom i zanimljivom, neriješena mreža je važan ali ni izdaleka najvažniji dio predstavljanja. Razumijem da je jedno skeniranje više par minuta posla više ali post bi izgledao puno bolje (vidjeti kod Modrića). Cilj nam je zajednički, da stvari budu bolje. Ako mogu pomoći radu ću to uraditi.
Broj komentara: 7:
Riješih Predragovog bušmana bez printanja. Nedjeljku ću poslati dio računa za nove naočale, godinama kukam zbog odsustva riješenih mreža, barem onih gdje je to još samo jedno skeniranje rješenja. Predrag je ovdje spojio dva stila, bjelinu i prožetost, svaka čast, lijepa kombinatorika, troslovne kratice su cijena koju je odlučio platiti.
Upravo tako Hajro, ne možeš dobit i jare i pare!
Možemo birati, a izbor se (čini mi se, dopune poželjne) svodi na 3 opcije. Idemo pokušati vidjeti ih očima rješavača. Ako imamo nepoznate pojmove rješavač će pomisliti "otkud im ideja da bih ovo trebao znati", ako su još ukršteni biće ljut. Ako imamo hrpu troslovnih kratica (zna ih biti zaista puno) osjećaće se pomalo glupavo jer ne rješava već upisuje. Ako imamo više crnih polja (što nam omogućava izbjegavanje prve dvije opcije) možda će pomisliti da mu je mreža nekako crna. Ostaje nam pitanje da li rješavač rješava ili analizira našu mrežu. Čini mi se da nije teško odgovoriti.
Ispravno analiziraš s pozicije glavnog urednika i nekih rješavača....a rješavači ko gosti u kafani nekom svašta smeta a nekom ne.
Kad bi enigmati sami finansirali izdanje zanimala bi ih većina rješavača i našli bi načina da prepoznaju njihov ukus. Ne tvrdim da sam u pravu, samo nudim temu "jesu li naše današnje super ambiciozne kreacije, sa svim jarićima što idu u paketu, dobre za ono u šta se zaklinjemo". Vjerujem da se zaklinjemo u dobro enigmatike, promoviranje ljepote jezika, pismenosti, vrijednosti raznovrsnih znanja, intelektualnih izazova i sve tako. Siguran sam da aktivni urednici i izdavači misle o tome, znaju puno više, sve to ima veću težinu u njihovim životima, no određene, ne baš logične, kontraproduktivne trendove, je lako prepoznati i dokazati. Nameće se i pitanje jesmo li rješavače polako navikli na neke stvari koje im nisu drage, ali se još ne pridružuju onima koji su odustali od nas. Nameće se i ona "taman sam istrenirao konja da ne jede, a on crkao". Nije tako crno, pretjerujem, no neću obrisati ono što napisah u jednom dahu :)
Feniks ima najtanji papir, Hajro pa su preslici njegovih stranica najlošiji.
Skeniranje rješenja bi riješilo problem. Ako odabereš križaljku za post to znači da je smatraš vrijednom i zanimljivom, neriješena mreža je važan ali ni izdaleka najvažniji dio predstavljanja. Razumijem da je jedno skeniranje više par minuta posla više ali post bi izgledao puno bolje (vidjeti kod Modrića). Cilj nam je zajednički, da stvari budu bolje. Ako mogu pomoći radu ću to uraditi.
Objavi komentar