Metkovčani i Metkovićani

Što je (naj)bolje?

Nedavno je kolega Nedjeljko Nedić na ovom blogu objavio presliku moje križaljke iz „Čvor razbibrige“ br. 359 od 29. 03. 1980. pa me tako podsjetio na jednu zanimljivost koja bi mogla biti interesantna i ostalim zagonetačima. Nije svrha ovog teksta svestrana analiza konkretnog etnika već podsjećanje na put kojim sam (smo) učili i stvarali zagonetaštvo.

U toj križaljci,  opis pojma pod 6. vodoravno glasi: „Žitelj Patkovca, mjesta kod Bjelovara“, pa je odgonetka PATKOVČANIN. To je rezultat uredničke intervencije (a koliko se sjećam tada je to bio  Jovan Nedić!) na moj uvršteni pojam METKOVČANIN. Svojedobno smo nas dvojica to i komentirali na nekom od brojnih zagonetačkih druženja. Krajnji je rezultat bio objava pojma koji je bio poznat uredniku, a za moj odabir nije imao potvrdu. Kako smo mi Ljubušaci prvi susjedi Metkoviću, poznato mi je kako se u našem kraju naziva žitelje tog grada u dolini Neretve. U to je vrijeme i rukometna veza bila vrlo značajna za ove gradove.

Proteklo je od tada poprilično vremena, a i dostupnost različitih izvora je veća, pa je sada i prilika za dodatno usložnjavanje kriterija za korištenje dostupnih izvora. „Hrvatski jezični savjetnik“ iz 1999. (HJS) u rječniku, na str. 819. ima natuknicu METKOVIĆANIN. Podsjećam, jedan od izvršnih urednika HJS je bio i Luka Vukojević (1955-2011) istaknuti hrvatski jezikoslovac. On je moj razredni kolega iz gimnazijskog školovanja u Ljubuškom. Po završetku studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, čitavu je karijeru posvetio hrvatskome jeziku, osobito jezičnim standardima a doktorski rad je bila tema iz sintakse.

Međutim, sretna je okolnost da iz doline Neretve dolaze i novi naraštaji jezikoznanaca! Privatnim sam kanalima zamolio za mišljenje i Domagoja Vidovića, našeg suvremenog jezikoslovca koji je kratkim putem odgovorio: „Metkovac je lokalno, Metkovčanin je tvorbeno najispravnije“! Domagoj Vidović je bio i suradnik i kolega pok. Luke Vukojevića u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, sve do Lukine smrti 2011.

Nedavno sam u jednoj radijskoj emisiji čuo izjavu prof. dr.  Marka Alerića, suvremenog našeg jezikoslovca da se u dvojbenim slučajevima svakako treba  prikloniti mjesnom govoru. Dakle, imamo vrlo zanimljivo stanje i u tome bismo se trebali snaći, bolje reći, ispravno postupiti. U vrijeme kada sam sastavljao gore spomenutu križaljku nisam imao nijedan od izvora osim vlastitog znanja i lokalnog govora u Ljubuškome. U međuvremenu su Metković i Ljubuški postali prekogranični susjedi, ali se etnici nisu promijenili.

I kako bi danas trebali postupiti zagonetači stvarajući priloge za desetu umjetnost, a da bi urednicima olakšali brige?  

Što će na sve reći odgonetači?

Stanko Šarac