četvrtak, 24. rujna 2020.

Tiho, o tiho govori mi ...

 Prvoslovka

Jugu sele laste i ptičice druge,

Evo već nam stiže tmurno kišno doba,

Sa drveća tužnog zadnje lišće pada,

Eto se i ljudi drže toplih soba.

Nema više sunca, sve je puno tuge ...

(Boris Nazansky, Čvor broj 4, 29. XI. 1968.)

Premetaljka

Ljeto, eto, brzo prošlo

novo vrijeme netom došlo,

ocvale su mnoge ruže

sunca SJENE sve su duže.

Laste na jug odletjele,

šume gorom požutjele,

sve su bačve napunjene,

svud se čuje burno vrenje.

Jata vrana nebom lijeću,

ja već snatrim o – proljeću!

(Petar Pupić, Feniks broj 153, 19. X. 2000., str. 47)


(Dinko Prašelj, Kvizorama broj 913, 3. X. 2009., str. 14)

Premetaljčica

SJENE na duši,

sivilo grada,

vinograd zori,

a lišće pada.

(Aljoša Vuković)

Stihotvorac

2 komentara:

Anonimno kaže...


Odgonetka svih zagonetaka: JESEN

Vlašar

Nedjeljko Nedić kaže...

Da. A koji su ti stihovi najljepši?