srijeda, 11. rujna 2019.

Zagonetači su i pjesnici (6) – IVO FICI


Zvijezde u travi

Nauznak ležiš i mamiš me smijehom
a ja sam nijem u divnoj toj javi.
Čini mi se da si kao san lomna
i da su ti oči zvijezde u travi.

xxx

Ljeto vrelom nogom hoda
po prašini puta
a umorna tijela sunca
po njivama luta.
Na kolima seljak čuje:
konj mu teško diše.
Šuti i u nebo gleda,
traži oblak kiše.

Zimsko doba

Nastalo je zimsko doba
mili nam se topla soba.
Snijeg se širi na sve strane,
svijaju se pod njim grane.
Sve se bijeli, i brdo i dolina,
igraju se djeca, prava je milina.
Snijeg i dalje pada,
zimsko doba vlada.

Jutro srca

Nije važno što si čovjek želi,
Na kraju ipak svatko sam si sudi!
Kad odbačen bude zbog stremljenja uveli
A tek jedno je važno: da ljudi su ljudi!

Pred rodnim domom

Da nije bilo patnji i muka
i da nismo znali jadovanja,
zle bi bile sanje i nadanjas
i naša bi radost bila manja.

(iz Pitalice broj 34, studenoga 2007.)

Stihotvorac

4 komentara:

UNESCO kaže...

Dosta pjesama nije mu objavljeno i ostalo je u rukopisu.

Neki Tip kaže...

A gdje su ti rukopisi?

Nedjeljko Nedić kaže...

Pročitat ću uvodnik toga broja Pitalice. Ako se neka osoba spominje, javit ću ti Štefe!

UNESCO kaže...

Čuvala ih je njegova sestra dok je bila živa. Ali tko zna gdje su sad, vjerojatno nepovratno izgubljeni...