Grga Čvarak
Da upitaš bilo
koga
u mom kraju,
Zelengaju:
- Tko sve radi
naopačke,
tko iz praćke
gađa mačke,
tko preskače
preko zida,
tko lastina
gnijezda skida,
tko kokoši za rep
vuče,
tko se s djecom
stalno tuče,
spreman da u
svađi plane
ko ugarak?
Odgovor će uvijek
biti:
- Grga Čvarak.
Al’ da pitaš u
mom kraju,
Zelengaju,
isto tako:
- Tko je cijele
noći skako
da bolesnoj majci
dade
aspirine,
limunade,
i da pitaš isto
tako
tko je jako, jako
plako
zato što se Mila
mala
po koljenu
ogrebala
kad je pala
čak u jarak?
Odgovor će uvijek
biti
- Grga Čvarak.
Što je takav?
Tko bi znao?
Čas je dobar,
čas je zao,
čas bi svakom
srce dao,
a čas bi se s
vukom klao,
mršav, tanak ko
suharak
- Grga Čvarak.
Maćuhica
U zelenom parku
maćuhica bila,
a došao leptir
lepršavih krila
pa rekao nježno
umiljatu cvijetu:
-Maćuhice, ti si
najljepša na
svijetu!
Na te riječi
ljupke
maćuhica mila
stidljivo i čedno
u sjenu se
skrila,
latice je tamne
prema zemlji
svila,
pa je tako
skromna
još i ljepša
bila.
Moja baka
Ako sretneš moju
baku,
negdje samu na
sokaku,
ti joj priđi srca
laka,
kao da je tvoja
baka.
Pomozi joj, mali
druže,
jer je noge slabo
služe,
a i oči teško
vide,
pa mi baka slabo
ide.
Prepoznat ćeš
moju baku,
i po hodu i
koraku,
i po bijeloj
sijedoj kosi,
i po štapu što ga
nosi.
Kroz roj kola i
auta,
prevedi je preko
puta,
da u vrevi bučnog
grada,
moja baka ne
nastrada.
A kad baka dođe
kući,
sretno će joj
srce tući,
o tebi će, sva u
sreći,
mnogo lijepa meni
reći.
Nogomet u bari
U bari je
odigrana
nogometna
utakmica
igrali su žapci
protiv
komaraca i
mušica.
Igrao se novi
sistem
pucalo se preko
krila
i cijela je
utakmica
u burnom tempu
bila.
Ali kad je igra
bila
na vrhuncu
sportskog žara,
i komarci kad su
došli
u napadu do
vratara,
žabac-bek, u
silnu strahu
da gol neki ne bi
pao
protivničkog
centarfora
jednostavno –
progutao.
Tvoja staza
Čuj, kad ti je
jako teško,
Kad te nešto
strašno muči
I kad ti je
stvarno tijesno
Na ulici i u
kući,
Daj, odmahni
lijevom rukom,
Daj, odmahni
desnom rukom,
I odlučno, čvrsto
kreni
Za nečujnim nekim
zvukom.
Kreni stazom koje
nema.
To će biti tvoja
staza.
Tko zna što ti
sutra sprema
Taj tvoj put bez
putokaza,
Al znaš: to je
tvoja cesta
Što nekamo ipak
vodi
I da na njoj nema
mjesta
Za drugoga.
Zato brodi!
Ako nekad ipak
negdje
Na lud kamen
zakoračiš,
Pa kad glavom o
tle tresneš
Nemoj zato da se
smračiš,
Već, molim te,
junak budi,
Ko da ništa bilo
nije,
Pa nastavi svojom
cestom
Još oštrije nego
prije.
A kada ti je
zbilja dobro,
Kad pomisliš da
si snažan,
Smiri malo svoju
snagu
I nemoj da se
praviš važan.
I nastavi svojom
cestom,
Niti lijevo, niti
desno.
Po širokom hodaj
usko,
A napni se kad je
tijesno.
I jednog ćeš dana
stići
Na kraj samo
tvoga puta.
Tog ćeš časa
možda biti
Bez cipela i
kaputa,
Al ćeš znati što
si, tko si
I koliko zbilja
vrijediš.
Da si Netko samo
zato
Što jedino put
svoj slijediš.
Stihotvorac
Nema komentara:
Objavi komentar