nedjelja, 9. siječnja 2022.

Zagonetači su i pjesnici (22)

 

XXX

Sve želje  bjehu ptica, što prhnu sa grane

pa sve moje sanje s njom tad nebu lete

nikog više nema da mi vrati dane

One, kad sam bio bezbrižan k'o dijete.

Ilija Ozdanovac


(Gojko Mandić „Plićak“, „Bina“, Banja Luka, 2021., str. 32)

Oda

Kad pjesnik se popne

na planinu,

pod oblake sve se diže,

srce mu postane veće,

a Hrvatska još bliže.

A onda?

Onda u stihove udahne

miris šuma i ravnica,

zvuk mora i voda.

A onda?

Onda i ova mala pjesma

raste kao oda.

Aljoša Vuković

24. IX. 1988.

Subota je.

Ona je sretna.

Ne zna da svaki njezin osmijeh

mojemu srcu nanosi neizrecivu bol.

Ne proklinjem ju.

Između mene i njega

nije izabrala mene.

Preživjet ću.

Moram i želim,

no zaboraviti ne ću.

Kao nju ne voljeh nijednu drugu.

Muči me, zbilja me muči,

što bi se dogodilo

da dobih priliku.

Nedjeljko Nedić

2 komentara:

Anonimno kaže...

Ujević je nula za vas.

Nedjeljko Nedić kaže...

Ako znaš bolje, napiši i pošalji! Objavljujem sigurno!