XXX
Sve
želje bjehu ptica, što prhnu sa grane
pa sve
moje sanje s njom tad nebu lete
nikog
više nema da mi vrati dane
One,
kad sam bio bezbrižan k'o dijete.
Ilija Ozdanovac
(Gojko
Mandić „Plićak“, „Bina“, Banja Luka, 2021., str. 32)
Oda
Kad
pjesnik se popne
na
planinu,
pod
oblake sve se diže,
srce mu
postane veće,
a
Hrvatska još bliže.
A onda?
Onda u
stihove udahne
miris
šuma i ravnica,
zvuk
mora i voda.
A onda?
Onda i
ova mala pjesma
raste
kao oda.
Aljoša Vuković
24. IX. 1988.
Subota je.
Ona je sretna.
Ne zna da svaki njezin osmijeh
mojemu srcu nanosi neizrecivu bol.
Ne proklinjem ju.
Između mene i njega
nije izabrala mene.
Preživjet ću.
Moram i želim,
no zaboraviti ne ću.
Kao nju ne voljeh nijednu drugu.
Muči me, zbilja me muči,
što bi se dogodilo
da dobih priliku.
Nedjeljko Nedić
2 komentara:
Ujević je nula za vas.
Ako znaš bolje, napiši i pošalji! Objavljujem sigurno!
Objavi komentar