Hrast i
breza
Ljubljahu
se nekoć davno
stari
hrast i mlada breza,
to
bijaše sasvim čudna,
neobična
veza.
Reći ću
vam i zbog čega,
premda
hvale nije vrijedno,
hrast
je imao trista ljeta,
a breza
tek - jedno.
A da ne
bi potrajala
ljubavna
idila
pobrinu
se čovjek
koji
hrast otpila.
Bez
milosti, grubo,
u
stotinu komada
te ga
poslije proda
na
tržnici grada.
Jedan
komad tako kupi
slavni
tvorac violina
pa od njega
izrezbari
glazbalo
za svojeg sina.
I gle
čuda, taj instrument
sam, iz
čistog mira,
u
smiraju noćnom
tužnu
pjesmu svira.
Tužna
pjesma razliježe se
sve do
mlade breze
pa je
sjeti lijepih dana
i
ljubavne veze.
I
zaplače mlada breza
sred
šumske tišine,
jer
prepozna starog hrasta
u zvuku
violine.
***
Ovo
nije prava pjesma,
a nije
ni himna ni poema.
Tek
jedno viđenje i par nebitnih redaka
pjesnika
koji te baš i nije volio,
koji
nije suviše letio na tvojim krilima.
Zapravo,
ljubovali smo rijetko,
rekao
bih – u promilima.
A ti si
se godinama razvodnjavao
i kao
političar mijenjao boje.
Razvezivao
si jezike,
imao
svoje bogove i bakanalije,
svoje
bačve i bukare, svoje krčme i fukare
i svoj
grad u kojem te tako prerušena
nisam
mogao prepoznati,
jer
nisam suviše letio
na
tvojim krilima.
Zapravo,
ljubovali smo rijetko,
rekao
bih – u promilima.
Aljoša s Baldekina
4 komentara:
Aljoša,ovo je tako lijepo da neznam ovog časa što bih rekao.
Hvala ti puno Zvonko. S ovom drugom sam zadovoljan, a prva je, nećeš vjerovati, moja prva pjesma za djecu koju sam napisao. Kad sam je napisao bio sam presretan s njom, no kako sam rastao pjesnički, sve više sam bio svjestan njenih nedostataka. Ipak, za prvu pjesmu je dobra.
A kako se zove druga pjesma?
Zagonetna pjesma
Objavi komentar