ponedjeljak, 3. svibnja 2021.

Kriptogramologija (113)

Jedan od ponajboljih splitskih zagonetačkih autora je svakako Ivica Radovniković (Split, 12. veljače 1944. – Split, 19. svibnja 2005.), komercijalist po profesiji ali i veliki zaljubljenik u zagonetke. Za njih se počeo zanimati još kao osmoškolac kada mu neke početničke zagonetke objavljuje školski list. Prvu zagonetku (aritmogrif) objavio mu je osječki Rebus u 65. broju na jedanaestoj stranici (1. listopada 1960.). Objavio je nekoliko tisuća različitih zagonetaka u Čvoru (1969.-1972.), Čvor Križaljci, Čvor Razbibrizi (1972.-1983.), Džepnoj križaljci, Džokeru, Enigmi, Eureci, Feniksu (1994.-2005.), Feralovom Gropu (1988.), HiK-u, Izazovu (1993.-1994.), Kvizorami (1994.-2005.), Predahu (Bj, 1974.-1977.), Predahu (St, 1999.-2001.), Problemu (Kt, 1962.), Rebusu (Os, 1960.-1964.), Sfingi (Zg, 1966.), Testu (1974.), Vjesnikovu kvizu (1976.-1990.), ZEZ zabavniku (1983.) te rubrici Enigmatika u Slobodnoj Dalmaciji. Bio je i izvršni urednik posebnog izdanja Čvor MIS razbibriga 1979., urednik rubrike Enigmatika u Slobodnoj Dalmaciji (1984.-1989.) i zamjenik urednika Predaha (St). Sastavljao je različite zagonetke, ponajviše križaljke i premetaljke. Po njemu je nazvana radovnikovićevka -  alternativna brojčana križaljka (kriptogramka) objavljena u Vjesnikovu kvizu br. 22 (1972.). Od ZD Čvora dobio je 27. ožujka 1977. titulu zagonetačkog velemajstora.


Bio je član Enigmatskog udruženja Bjelovar od 20. rujna 1969. godine, a jedan je od utemeljitelja i prvi predsjednik Enigmatskog kluba Božidar Vranicki iz Splita osnovanog 1982. Kao odgonetač i sastavljač zagonetaka sudjelovao je na brojnim natjecanjima i priredbama (Susreti zagonetača Jugoslavije, Enigmatski vlak, SOZAH, Prvenstvo zagonetača Jugoslavije i Prvenstvo odgonetača Jugoslavije) i osvajao brojne nagrade. Pisao je o zagonetkama, posebno o rebusu (dva nastavka u Eureci – Kako se sastavljaju rebusi), a u 4. knjižici biblioteke Zagonetačka teorija i praksa objavio je tekst Neka razmišljanja o rebusu. Poznat je po pseudonimu Ivra, ali  radovi se mogu naći potpisani i s – dr. Ivo Anković.

Kriptogram koji danas donosim objavljen je u osječkom Rebusu br. 101 od 1. travnja 1962.


Štef